Percepcija jednog praziluka

Svaki čovek ima nekoliko strana svoje ličnosti. Od one najtamnije koju bih nazvao čika Vejder (Dart, da ne bude zabune) do one koju bi jasno imenovao Ferdinand- telce koje sedi na proplanku i bezbrižno miriše cveće. Negde između ovih suprotnosti, nalazi se najmisterioznija senka ljudske ličnosti, kutak uma za čije misli ni jedno biće ne bi trebalo da odgovara, magla koja skriva ono ljudsko u nama. Ta čudna strana uma u narodu je poznata kao "stanje Praziluka" i samo ako dobro ovladate sobom, postaćete svedok onoga što ona stvara... i poživeti da prepričate drugima. Jedan sam od malobrojnih koji ima tu veštinu gledanja kroz zelena pera praziluka i živ sam, barem za sada.

Ovde ćete moći da čitate moje zabeleške i neka vam je bog (ili barem psihijatar) na pomoći.

Tera čoban svoje stado

mrmotmitke | 11 Mart, 2008 23:37

     

 

SPC je prava narodna crkva, koja je u proteklih 15-tak godina  uvek bila uz sve pravoslavne srbske vernike I svakodnevno se borila za duhovno I moralno očuvanje svog naroda najjačim molitvama i redovnim saopštenjima. Kao svaka moderna i napredna crkva , SPC je unapredila svoju PR službu te je tako svaki vladika automatski postao i PR i od njega se očekivalo da redovnim saopštenjima i izjavama za medije pomaže duhovno posrnuli srbski narod i da mu susgestira u kom pravcu treba ići. Crkveni PRizam je posebno dolazio do izražaja pred svake izbore, jer tada je crkva svom narodu najpotrebnija. Ona je kao pastir koji treba da povede svoje stado. A zamislite šta bi bilo kad bi čoban ostavio svoje ovce i kad im ne bi svojim štapom pokazao put do tora. Ovce  bi jadne progutala noć, vukovi i druge zveri. Tako se, kad god je potrebno, svaki vladika oglasi i navodi svoje stado ka pravim snagama u Srbiji koje se bore za opstanak i nebesko uzdizanje srbskog naroda. Jeste da se ponekad poneki crkveni lider malo zanese pa se desi da recimo umesto klasičnog drvenog štapa ponese ruski vatreni štap i malko sedne na tenk ili pak da se u pauzi između javnih nastupa i napornih pregovora za Kosovo crkveni lideri malo opuštaju igrajući se sa nevinom ali pak grešnom dečicom (jer svi se mi rađamo grešni) ali i to je deo PR kampanje.  

Bliže nam se novi izbor na svim nivoima te nam je sad više nego ikada potreban glas razuma naših pastira. Oni to znaju i zato je jedan od naših najvećih duhovnika vladika Artemije (a nema sumnje da se i druge vladike slažu sa njim) izbacio saopštenje njegove eparhije da   politika DS i G17 plus mora biti „stavljena daleko od pozicija vlasti“. Jasno je naš presvetli Otac rekao šta nam je činiti i za mene tu nema dileme. Srbska crkva je uvek bila uz njen narod a njeni velikodostojnici su božiji emisari koji znaju put ka Nebu i zato ko želi na onaj svet, treba da ih sledi.

Bee bee bee...... 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb